Translate

среда, 24. јун 2015.

PONEKAD ZA SREĆOM A PONEKAD ZA TUGOM

Na obali Jonskog mora
videla sam malu morsku vilu, nevešto prerušenu u devojčicu.
Prepoznala sam je po očima
kada me je krišom okrznula pogledom
šetajući pored kamenog zidića
jednog junskog popodneva.
Pružila sam joj školjku na poklon,
a ona je odlučno rekla : "Ne !"
A ja sam odmah znala da sam pogrešila,
jer morskoj vili se ne poklanjaju školjke,
već grančica ljubičaste bogumile
ili beli cvetić jasmina
ili crveno srce lubenice
ili paperjasti komadić oblaka
upleten u krošnji maslinovog stabla...
Ali bilo je kasno da popravim grešku,
jer ona je već odskakutala prema moru,
da milozvučnom pesmom dočeka umorne talase
iz svoje daleke zemlje...
Narednih dana,
napravila sam puno kamenih figurica
i poređala pored staze kojom je šetala
kao znak dobrodošlice.
Ali nije se više pojavila.
Tako je to sa morskim vilama.
Ne vole one baš mnogo da se mešaju sa ljudima
i uvek idu za svojim plemenom.
A ja sam od onih čudnih,
koja ide za raznim plemenima
u večitoj potrazi
ponekad za srećom
a ponekad za tugom...

Ana San Snova Milinović

Dariji

Нема коментара:

Постави коментар