понедељак, 23. децембар 2019.
ŠTA AKO ?
Moje noge ostavljaju trag na pesku.
Tvoje oči na nebu traže sjajnu zvezdu.
Tvoje oči na nebu traže sjajnu zvezdu.
U plićaku talas mazi morske trave.
Vetar vaja oblak iznad tvoje glave.
Ako pružim ruku, da li ću te naći?
Na tvom vedrom nebu da li ću se snaći?
Na tvom vedrom nebu da li ću se snaći?
Ako pružiš korak možeš li me stići?
Bistroj izvor vodi da li želiš prići?
Na usnama jezik traži trag od soli.
Osmeh ljubi sunce jer to voli, voli, voli...
Školjka biser u nedrima vešto skriva.
Ptica grli vetar da pokrene krila.
Bistroj izvor vodi da li želiš prići?
Ako pružiš korak možeš li me stići?
Ako pružim ruku, da li ću te naći?
Na tvom vedrom nebu da li ću se snaći?
Na tvom vedrom nebu da li ću se snaći?
Ana
петак, 4. мај 2018.
среда, 19. октобар 2016.
четвртак, 18. август 2016.
GNEVNI ILI PITOMI BOG (presto od naranđžastog skaja)
Deca rođena iz ognja pepela i krvi,
ne plaču kao deca
rođena iz maminog stomaka.
Njih ne dočeka topao osmeh babice
već ogrubele ruke vatrogasca,
koji ih stavi na svoja moćna ramena
i bez suvišnih reči dobrodošlice
iznese na ovaj svet
agonije, čemera i jada.
na prestolu od naranđžastog skaja,
moje ljudsko srce ne može da prestane da plače,
stisnuto u gvozdenoj pesnici bola,
a moj ljudski mozak tumara hodnicima straha
pitajući se, ko nam šalje ovu decu....
Gnevni ili pitomi Bog ?I da li je u njihovim očima iskra apokalipse
ili konačnog, sveopšteg mira
koji će zapečatiti sudbinu
ove groteskne epohe....
Ana San Snova
недеља, 3. април 2016.
DA BI MOGAO DA POSTOJIŠ
Kao da sam izmislila
ove ulice, zgrade, automobile,
slučajne prolaznike,
ovu celu planetu,
samo da bi ti mogao da postojiš
u obliku koji voliš
u obliku koji voliš
i da bih ja
sa svoje umiruće zvezde
poslednji put,
(pre kvantnog skoka)
poslednji put,
(pre kvantnog skoka)
mogla da gledam radost u tvojim očima
dok ti srce raste do neba
od beskrajne ljubavi
i izobilja,
koje sam takođe izmislila za tebe ....
I za sebe...
I za sebe...
Ana San Snova
понедељак, 22. фебруар 2016.
GLE ČUDA
Došla sam na ovu planetu jednog prolećnog dana
kada se Sunce uzdizalo na horizontu,
da vidim vašu lepotu
o kojoj je brujala cela vaseljena.
I zadivljena tim prizorom
istog trenutka sam zaboravila na sebe
i potrčala vam u susret kao najrođenijima.
Puno godina kasnije,
slučajno ugledavši odraz u ogledalu,
sa velikom radošću rekoh svom osmehu u očima:
"Gle čuda, moja duša ima ljudski oblik!"
"Gle čuda, moja duša ima ljudski oblik!"
Ana San Snova
субота, 13. фебруар 2016.
IMAM JEDNU DRUGARICU
Imam jednu drugaricu.
Ona je vrednija od riznice sa blagom, zato što često voli da me podseti na moje vrline, na pozitivne strane moje ličnosti, na sitnice zbog kojih sam posebna i jedinstvena u njenom srcu i srcima ljudi koji me vole.
I tada, kad se prisetim sebe, moje mane izvetre kao magla na suncu a negativne i mračne misli se razbistre kao tirkizno planinsko jezero.
Moja drugarica nikada nikoga ne kritikuje.
Ona neće reći :"ne lupetaj gluposti "- već - "to nije bitno!"
Više puta sam se uverila da kada događaj ili osobu posmatram sa druge tačke gledišta moja negativna uverenja se menjaju a rešenja dolaze sama od sebe lako i jednostavno.
Ona je ta koja me pomeri na tu drugu tačku jer ne dozvoljava da se dugo vrtim u jednom mestu i gubim svoje dragoceno vreme i energiju.
Ona kaže: "Da, sve si u pravu u vezi toga ALI..."-a iza tog Ali sledi hiljadu opravdanja zašto neko radi to što radi i zašto je takav kakav je, jer svakog muči neka muka i svako ima neki bol koji ga boli.
Kad pogledam u njene oči ja vidim najbolju verziju sebe. Ono što jesam i ono što bih mogla biti ako se malo potrudim.
Takođe vidim i najbolju verziju drugih ljudi, jer ona tako utiče na ljude oko sebe. Suptilno, meko i nenametljivo.
Njeno ime je Miroslava.
Ona je došla na ovaj svet da Slavi Mir i Lepotu.
Mirotvorci imaju jednu od najtežih misija na ovom svetu, ali ona se ne predaje, nepokolebljiva je, njen korak je čvrst a staza jasno zacrtana.
I zamislite moju sreću što su se putevi jednog Mirotvorca ukrstili sa mojim životnim putem...
Bilo je to pre 22 godine.
Zahvalna sam Bogu na tom prekrasnom daru.
Ana San Snova
Miroslava
среда, 16. децембар 2015.
четвртак, 27. август 2015.
METAMORFOZA
Neke reči ne umem da razumem.
Nedostaje mi ona prefinjena sinapsa u mozgu
koja prepoznaje i povezuje oblik slova sa emocijom,
tako da sam zauvek ostala nepismena
za pojmove kao što su : vera, rasa i klasa.
Zato oprostite ako vas gledam belo
dok se u vama odvija metamorfoza
od uličnog mudraca do vatrenog zmaja,
gospodara mračnih želja otrovnog jezika i krvavih kanđži.
Nije to izraz nepoštovanja,
jednostavno, moj nedisciplinovani mozak
u takvim situacijama automatski sebe prebaci u ler
a ja za to vreme plivam kroz tirkizne talase
i ronim u plićaku da pronađem bele oblutke,
od kojih ću kad se vratim kući napraviti zamak
i u njega staviti svoje srce od meda
da sa visine gleda
kako Božja promisao preplavljuje dolinu...
Ana San Snova Milinović
среда, 24. јун 2015.
PONEKAD ZA SREĆOM A PONEKAD ZA TUGOM
Na obali Jonskog mora
videla sam malu morsku vilu, nevešto prerušenu u devojčicu.
Prepoznala sam je po očima
kada me je krišom okrznula pogledom
šetajući pored kamenog zidića
jednog junskog popodneva.
Pružila sam joj školjku na poklon,
a ona je odlučno rekla : "Ne !"
A ja sam odmah znala da sam pogrešila,
jer morskoj vili se ne poklanjaju školjke,
već grančica ljubičaste bogumile
ili beli cvetić jasmina
ili crveno srce lubenice
ili paperjasti komadić oblaka
upleten u krošnji maslinovog stabla...
Ali bilo je kasno da popravim grešku,
jer ona je već odskakutala prema moru,
da milozvučnom pesmom dočeka umorne talase
iz svoje daleke zemlje...
Narednih dana,
napravila sam puno kamenih figurica
i poređala pored staze kojom je šetala
kao znak dobrodošlice.
Ali nije se više pojavila.
Tako je to sa morskim vilama.
Ne vole one baš mnogo da se mešaju sa ljudima
i uvek idu za svojim plemenom.
A ja sam od onih čudnih,
koja ide za raznim plemenima
u večitoj potrazi
ponekad za srećom
a ponekad za tugom...
понедељак, 30. март 2015.
SVET JE GOREO
a u meni je bilo premalo vode
da ugasim sve te vatre.
Čak se i kiša pretvorila u paru
Čak se i kiša pretvorila u paru
pre nego što je dodirnula vrelu prašinu
ispred mojih bosih stopala.
Ipak, znala sam
(kao što znam da se zovem Ana)
(kao što znam da se zovem Ana)
da je dovoljna jedna suza
da potopi pir plamenih jezika.
I kopala sam duboko u sebi,
I kopala sam duboko u sebi,
dublje od svih predaka iz mog plemena,
da pronađem zdenac sa tom jednom suzom...
Ali ga nisam pronašla...
Za sada...
Ana San Snova Milinović
ANINE SLIKE TEMPEROM:
http://anineslike.blogspot.com/2015/04/svet-je-goreo-pred-mojim-ocima.html
Ana San Snova Milinović
ANINE SLIKE TEMPEROM:
http://anineslike.blogspot.com/2015/04/svet-je-goreo-pred-mojim-ocima.html
уторак, 10. март 2015.
TRUN PRAŠINE
Život je san.
Probudiću se tek pred licem Boga
kada bude stavio ruku na moju glavu
i upitao:
"Kako je bilo živeti sa ljudima ?"
"Kako je bilo živeti sa ljudima ?"
"Bilo je prekrasno i užasno,
bilo je čarobno i strašno !
Upoznala sam neke
zbog kojih bi i hiljadu godina na Zemlji bilo malo
i neke druge
koji su mi uterali strah u kosti
i suze u oči
i mržnju u misao
i bes u reči...
Meni,
jagnjetu tvom.
Možeš li to da zamisliš ?
Znam da možeš jer ti si Svemogući
Znam da možeš jer ti si Svemogući
i Beskrajni i Svevideći
a ja ne mogu
a ja ne mogu
jer sam samo trun prašine
zalutao među dine."
Ana San Snova Milinović
среда, 4. март 2015.
SVI SU SVOJI
I konačno, došao je trenutak da se rodim,
vuče me Zemljina gravitacija na dole,
prošlo je vreme bezbrižnog brčkanja
u plićaku beskrajnog okeana maminog stomaka.
Toliko sam te molila Bože,
da izvučeš moje ime iz nebeskog šešira,
da ova krhka stopala osete čvrsto tlo
posle zvezdanih putovanja
i utisnu svoj trag na steni, pesku i vodi
i da udahnem vazduh za koji si mi rekao
da miriše na polen, meko krzno životinja
i mlak povetarac sa mediterana.
Ali sada, kada sam već tu,
(priznaću ti)
osećam zebnju oko srca,
gledajući ljude redom u oči,
jer vidim da nema nikog ko je moj
(svi su svoji)
a vazduh ima opor miris baruta i usirene krvi
i čujem krik i vapaj koji se prolama kao grmljavina iz daljina.
Možda postoji još neka Zemlja
sa sličnim poštanskim brojem,
u nekom zabitom kutku svemira,
koja još uvek čuva moje upražnjeno mesto
i možda postoje neki drugi ljudi
na toj drugoj Zemlji,
sa dobrodošlicom u očima,
i osmehom u srcu.
I možda bih ja,
na toj drugoj Zemlji
bila neka druga,
baš onakva kakva zaista jesam
ili nisam
a mogla bih biti...
Ana San Snova Milinović
четвртак, 8. јануар 2015.
MASAKR
Koliko li sam do sada ljudi ubio
mislima,
pogledom,
rečima...
Koliko li sam grobova iskopao
ravnodušnošću,
ćutanjem,
nečinjenjem...
Koliko li sam ih sahranio
podrugljivošću,
samoživošću
i zlobom....
I ako se jednom promenim
odreknem i otrgnem od samog sebe,
hoće li anđeo uspeti da od Boga izmoli
oprost za mene ?
Hoće li biti kao da ništa nije bilo,
kao da se niša loše nije dogodilo,
kao da sve počinje na kraju
i završava se na početku
i za mene
i za one mrtve i sahranjene ?
Hoće li i dalje vrištati masakr u mom srcu ?
Ana San Snova Milinović
понедељак, 22. децембар 2014.
A IPAK POTPUNO NEDOSTIŽNA
Ja sam Ljubav,
utešiteljka duše.
Moje oči su pune suza
zbog ljudi koji kleče
pred mojim nogama
sa preteškim bremenom straha
na leđima.
Zar je strah jači od mene Gospode ?
Zar je strah lepši od mene Premudri ?
Zar je lakše voleti strah nego Ljubav Stvoritelju ?
Moja priroda mi ne dozvoljava da odustanem
i zato još uvek osluškujem ljudska srca
i čekam pravo vreme
da u njih zasadim svoje seme.
I načekah se Najvoljeniji...
I rasplakah se Svedržitelju...
Svima pred očima i nadohvat,
a ipak potpuno nedostižna...
Ana San Snova Milinović
петак, 21. новембар 2014.
KAP ROSE NA LICU VETRA
..Prvo oslušnete zvuk kada se pčela spusti na laticu cveta
i kap rose koja se skotrlja niz staro lice vetra
I pažljivo oslušnete jutro koje se sanjivo budi
i dečiji smeh što se lagano gubi u žamoru ljudi
i otkucaje srca laste koja za dalekim prostranstvima žudi...
i dečiji smeh što se lagano gubi u žamoru ljudi
i otkucaje srca laste koja za dalekim prostranstvima žudi...
I šapat sunca kada odgurne oblake na stranu
i stavi zlatne zrake baš na tvoju glavu......
I onda sve to zapamtite, uzmete olovku i list papira u ruke ili prstom dodirnete na klaviru dirku ili brzo četkicom zamešate nijanse zelene, ljubičaste, plave i žute da ne zaboravite te prekrasne boje koje vam je život stavio pred oči da vam se pokaže u svom najlepšem svetlu onakav kakav jeste ili kakav bi mogao biti samo ako poželite....I nemoguće je ne zaplakati tada od dubokog ganuća. To vam garantujem....
....I oslušnite tada korake vetra,
što po zelenoj livadi nečujno šeta,
kao veran graničar
na poslednjoj granici sveta,
koja razdvaja dve od pamtiveka zaraćene strane
i čuva dragoceni plamen svetlosti
od nadolazeće tame....
....I oslušnite tada korake vetra,
što po zelenoj livadi nečujno šeta,
kao veran graničar
na poslednjoj granici sveta,
koja razdvaja dve od pamtiveka zaraćene strane
i čuva dragoceni plamen svetlosti
od nadolazeće tame....
Ana San Snova Milinović
среда, 17. септембар 2014.
SVAKI PUT KADA SE U NjEGA ZAGLEDAM
Bog je davno obećao pticama,
da ne moraju
ni oko čega da se brinu,
dovoljno je samo
da se naslone na vetar,
a on će nepogrešivo znati
gde će im biti najlepše
i na koje mesto
da ih odnese...
A meni,
koja nisam ni vrana ni vrabac ni orao,
već samo obično ljudsko biće
ženskog roda,
preostaje samo
da se naslonim na krilo anđela,
sa nadom
da mu neće biti preteška
moja duša natopljena suzama
nad ovim čarobnim svetom,
zbog koga mi oči izgube boju,
svaki put kada se u njega zagledam....
Ana San Snova Milinović
четвртак, 10. април 2014.
JOŠ NIJE KRAJ
Ne mogu ništa protiv toga,
iako se često borim,
rođena sam da budem srećna
i da zbog ljubavi postojim.
Mama je rekla :"Oprezna budi !"
Tata je rek'o :"Čuvaj se ljudi !"
Ali meni sudbina nikako ne da
da se bojim i da se predam.
Znam,
ceo svet žuri prema svom dnu.
Znam,
žarko želi da i ja sa njim budem tu.
Ali ne vredi mu to, jer moje srce ne voli dno,
sve dok postoji sunčev sjaj,
još nije kraj,
još nije kraj...
Ana San Snova Milinović
iako se često borim,
rođena sam da budem srećna
i da zbog ljubavi postojim.
Mama je rekla :"Oprezna budi !"
Tata je rek'o :"Čuvaj se ljudi !"
Ali meni sudbina nikako ne da
da se bojim i da se predam.
Znam,
ceo svet žuri prema svom dnu.
Znam,
žarko želi da i ja sa njim budem tu.
Ali ne vredi mu to, jer moje srce ne voli dno,
sve dok postoji sunčev sjaj,
još nije kraj,
još nije kraj...
Ana San Snova Milinović
недеља, 6. април 2014.
четвртак, 3. април 2014.
MOLITVA ANĐELU ČUVARU ZA PRIZIVANjE LJUBAVI
Anđele čuvaru, ti koji neprestano bdiš nad mojim životom, pomozi mi da pronađem svoju ljubav.
Neka to bude osoba koja je dobra za mene i za koju ću ja biti dobra, najbolja što mogu biti i više od toga.
Neka to bude osoba koja će probuditi moje najlepše ljudske osobine i koja će se radovati mom uspehu kao što ću se i ja radovati ako uz moje prisustvo i pomoć voljeno biće prolista kao grane hrasta opijene mirisnim dahom proleća i razgrana snažno korenje u plodnoj zemlji i procveta kao šarena livada okupana suncem.
Želim da zajedno koračamo po životnoj stazi i budemo potpora jedno drugome u teškim vremenima i luka radosti u danima sreće.
Želja moje duše je da svaki trenutak našeg zajedničkog života bude svedočanstvo beskrajne, premudre božanske sile koja je u čoveka udahnula ljubav da bi mogao da prepozna lepotu sveta koji ga okružuje.
Želja moje duše je da plodovi naše ljubavi budu na dobrobit ne samo našu, već i svih ljudi koji nas okružuju, poznatih i nepoznatih.
Anđele utešitelju, želim da podelim ljubav svog srca, a ti znaš najbolje kome će ta ljubav doneti najviše radosti, jer moje oči vide samo jedan korak ispred mojih stopala a tvoje oči vide čak do carstva nebeskog.
Amin
Neka to bude osoba koja je dobra za mene i za koju ću ja biti dobra, najbolja što mogu biti i više od toga.
Neka to bude osoba koja će probuditi moje najlepše ljudske osobine i koja će se radovati mom uspehu kao što ću se i ja radovati ako uz moje prisustvo i pomoć voljeno biće prolista kao grane hrasta opijene mirisnim dahom proleća i razgrana snažno korenje u plodnoj zemlji i procveta kao šarena livada okupana suncem.
Želim da zajedno koračamo po životnoj stazi i budemo potpora jedno drugome u teškim vremenima i luka radosti u danima sreće.
Želja moje duše je da svaki trenutak našeg zajedničkog života bude svedočanstvo beskrajne, premudre božanske sile koja je u čoveka udahnula ljubav da bi mogao da prepozna lepotu sveta koji ga okružuje.
Želja moje duše je da plodovi naše ljubavi budu na dobrobit ne samo našu, već i svih ljudi koji nas okružuju, poznatih i nepoznatih.
Anđele utešitelju, želim da podelim ljubav svog srca, a ti znaš najbolje kome će ta ljubav doneti najviše radosti, jer moje oči vide samo jedan korak ispred mojih stopala a tvoje oči vide čak do carstva nebeskog.
Amin
четвртак, 13. фебруар 2014.
ČOVEČIJA DECA
Zemlji je baš prijala njena fina klima,
leti sunce sija, zimi hladovina,
pa su divlje biljke po njoj svud' porasle,
ukrasile pustinje i s' kamenom srasle.
I životinje se razne razmilele svuda,
naselile prašume, pašnjake i brda,
letele po nebu, plivale u vodi
i radovale suncu, vetru i slobodi.
Bog gledao sve to i beše mu drago,
pa stvori čoveka i udahnu mu snagu:
"Srećan od sad živi u ovom rajskom kutku
i uživaj čistog srca u svakom trenutku."
Al' čoveku gordost gnjila obuzela grudi,
pa rešio da je glavni i da svima sudi
i da uzme sve za sebe, jer baš sve mu treba,
šume, polja, okeane, sjajne zvezde s' neba.
I ne reče čak ni hvala na tom divnom daru,
ne uzvrati sa ljubavlju svom Nebeskom Caru,
već prigrli samoživost, sa njom decu rodi
i pusti ih da po svetu tumaraju gordi.
Ali, gordost nema oči i za ljubav ne zna,
čovečija deca brzo upala u bezdan
i plakala suzom gorkom nad sudbinom kletom,
pitala se šta to nije uredu sa svetom
i odakle tolko muke, nevolje i jada,
zašto čovek u životu tako teško strada ?
Nebeski ih Otac tužne privio na grudi :
"Ne sudim vam deco mila,
to vam savest vaša sudi...."
Ana San Snova Milinović
leti sunce sija, zimi hladovina,
pa su divlje biljke po njoj svud' porasle,
ukrasile pustinje i s' kamenom srasle.
I životinje se razne razmilele svuda,
naselile prašume, pašnjake i brda,
letele po nebu, plivale u vodi
i radovale suncu, vetru i slobodi.
Bog gledao sve to i beše mu drago,
pa stvori čoveka i udahnu mu snagu:
"Srećan od sad živi u ovom rajskom kutku
i uživaj čistog srca u svakom trenutku."
Al' čoveku gordost gnjila obuzela grudi,
pa rešio da je glavni i da svima sudi
i da uzme sve za sebe, jer baš sve mu treba,
šume, polja, okeane, sjajne zvezde s' neba.
I ne reče čak ni hvala na tom divnom daru,
ne uzvrati sa ljubavlju svom Nebeskom Caru,
već prigrli samoživost, sa njom decu rodi
i pusti ih da po svetu tumaraju gordi.
Ali, gordost nema oči i za ljubav ne zna,
čovečija deca brzo upala u bezdan
i plakala suzom gorkom nad sudbinom kletom,
pitala se šta to nije uredu sa svetom
i odakle tolko muke, nevolje i jada,
zašto čovek u životu tako teško strada ?
Nebeski ih Otac tužne privio na grudi :
"Ne sudim vam deco mila,
to vam savest vaša sudi...."
Ana San Snova Milinović
понедељак, 23. децембар 2013.
GLEDAO ANĐEO LjUDE U OČI
Gledao anđeo ljude u oči,
niz lepo lice tekle mu suze,
gde god su pale na suvu zemlju,
nikle su bele divlje ruže.
Na latici svakoj, napisao je note,
čarobne melodije beskrajnog neba,
da sluša onaj, ko ume da čuje
i vidi onaj, ko ume da gleda.
Spustio je glavu i na moje rame
da oslušne tananog srca rime,
jer, anđeli od svetlosti duše rastu
i od iskrene ljubavne pesme žive.
Ana San Snova Milinović
niz lepo lice tekle mu suze,
gde god su pale na suvu zemlju,
nikle su bele divlje ruže.
Na latici svakoj, napisao je note,
čarobne melodije beskrajnog neba,
da sluša onaj, ko ume da čuje
i vidi onaj, ko ume da gleda.
Spustio je glavu i na moje rame
da oslušne tananog srca rime,
jer, anđeli od svetlosti duše rastu
i od iskrene ljubavne pesme žive.
Ana San Snova Milinović
петак, 13. децембар 2013.
уторак, 3. децембар 2013.
SREĆA, LEPOTA I RADOST
U životu je lakše biti srećan, nego nesrećan i ogorčen.
Da bismo bili nesrećni, potrebno je da svaku ćeliju našeg organizma nateramo da negira čarobnu lepotu planete na kojoj živimo i savršenstvo ljubavi i harmonije kojom je protkana.
A da bismo bili srećni, potrebno je samo da se prepustimo i budemo...
Za mnoge je to teško, zato što imaju dinamičnu dušu koja neprekidno žudi za izazovima bez kojih ne pronalazi smisao svog postojanja.
Ako ste rođeni sa darom da vidite lepotu, vaš zadatak, vaša dužnost je da to podelite sa svima koje poznajete. Ne stidite se. Ne oklevajte.
Ako ste rođeni sa usudom da u svemu vidite zlo i tamne ponore nevolje i nedaće, upoznajte i neke ljude koji misle i žive drugačije. Razmislite malo o njihovim rečima i njihovom životu. Kako im to uspeva. Kako preživljavaju uprkos svemu ?
Bog uvek ukršta puteve jednih i drugih. Šta mislite zašto ?
Ana
Da bismo bili nesrećni, potrebno je da svaku ćeliju našeg organizma nateramo da negira čarobnu lepotu planete na kojoj živimo i savršenstvo ljubavi i harmonije kojom je protkana.
A da bismo bili srećni, potrebno je samo da se prepustimo i budemo...
Za mnoge je to teško, zato što imaju dinamičnu dušu koja neprekidno žudi za izazovima bez kojih ne pronalazi smisao svog postojanja.
Ako ste rođeni sa darom da vidite lepotu, vaš zadatak, vaša dužnost je da to podelite sa svima koje poznajete. Ne stidite se. Ne oklevajte.
Ako ste rođeni sa usudom da u svemu vidite zlo i tamne ponore nevolje i nedaće, upoznajte i neke ljude koji misle i žive drugačije. Razmislite malo o njihovim rečima i njihovom životu. Kako im to uspeva. Kako preživljavaju uprkos svemu ?
Bog uvek ukršta puteve jednih i drugih. Šta mislite zašto ?
Ana
четвртак, 22. август 2013.
KRALjICA SRCA
Bio sam anđeo slomljenih krila,
što je na Zemlju neoprezno pao.
Samoća i strah, tuga i jad,
to je sve za šta sam znao.
I kad se bol već srodio sa dušom
i postao njen neraskidiv deo,
ugledah tebe prekrasna vilo
i shvatih da sam s' tobom ponovo ceo.
Neka mi nebo svedok bude,
zbog tebe sam mila zavoleo ljude,
anđeo pali što Boga slavi,
jer te je stvorio na ovom svetu,
kraljicu moga srca i duše,
beskrajno nežnu,
nestvarno lepu.
Ana San Snova Milinović
što je na Zemlju neoprezno pao.
Samoća i strah, tuga i jad,
to je sve za šta sam znao.
I kad se bol već srodio sa dušom
i postao njen neraskidiv deo,
ugledah tebe prekrasna vilo
i shvatih da sam s' tobom ponovo ceo.
Neka mi nebo svedok bude,
zbog tebe sam mila zavoleo ljude,
anđeo pali što Boga slavi,
jer te je stvorio na ovom svetu,
kraljicu moga srca i duše,
beskrajno nežnu,
nestvarno lepu.
Ana San Snova Milinović
недеља, 28. јул 2013.
петак, 26. јул 2013.
IZOBILjE
Iako su nas začuđeno gledali,
anđeli su u dubini svoje duše znali,
da sve što radimo,
(ali baš sve)
radimo zato što smo gladni i žedni ljubavi.
I pokušali su da nam kažu
da je ljubav beskrajna i beskonačna
i da je ima u izobilju,
ali mi nismo imali vremena da zastajkujemo i osluškujemo
jer smo gledali u vrhove svojih cipela,
koje su trčale za našim odbeglim srcima.
Ana San Snova Milinović
anđeli su u dubini svoje duše znali,
da sve što radimo,
(ali baš sve)
radimo zato što smo gladni i žedni ljubavi.
I pokušali su da nam kažu
da je ljubav beskrajna i beskonačna
i da je ima u izobilju,
ali mi nismo imali vremena da zastajkujemo i osluškujemo
jer smo gledali u vrhove svojih cipela,
koje su trčale za našim odbeglim srcima.
Ana San Snova Milinović
DEGRADACIJA
Muškarac je krenuo putem svoje degradacije
(a samim tim i celo čovečanstvo)
onog trenutka kada mu se u srcu rodila misao
da je važniji, sposobniji i inteligentniji od žene,
a žena u to poverovala.
Tog dana su se razišli
i nikada se više nisu pronašli.
Bog je rekao : "Imate slobodnu volju!"
Njegova zamisao bila je drugačija,
ali reč koja se nije mogla pogaziti
već je bila izgovorena.
Ana San Snova
FRAGMENT VREMENA
Fragment vremena,
sakriven ispod kamena,
na obali Mesečevog jezera ,
čuvao je odjek tišine sa ljudskih usana,
još iz pradavnih pravekova,
kada su se Bogoliki sporazumevali srcima
i toplim osmehom iz pogleda,
sve dok jedan neobičan predak ,
nije izmislio prva slova
i tako postao Imenitelj
svih stvari, osećanja i pojava,
(koje su time izgubile svoju vrednost i smisao)
a duše Bogolikih postale Čovekolike,
u tamnom bezdanu želja i poroka,
u osvit novog milenijuma.
Ana San Snova Milinović
sakriven ispod kamena,
na obali Mesečevog jezera ,
čuvao je odjek tišine sa ljudskih usana,
još iz pradavnih pravekova,
kada su se Bogoliki sporazumevali srcima
i toplim osmehom iz pogleda,
sve dok jedan neobičan predak ,
nije izmislio prva slova
i tako postao Imenitelj
svih stvari, osećanja i pojava,
(koje su time izgubile svoju vrednost i smisao)
a duše Bogolikih postale Čovekolike,
u tamnom bezdanu želja i poroka,
u osvit novog milenijuma.
Ana San Snova Milinović
Пријавите се на:
Постови (Atom)